AUDIO: BOŽIĆNA PORUKA BISKUPA KOMARICE 2017
„K svojima dođe a njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše podade moć
da postanu djeca Božja“ (Iv 1, 11-12a).
Mi, kršćani slavimo, na najradosniji naš blagdan – Božić Boga, „koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa … i postao čovjekom“ (Vjerovanje). Bog, u kojega mi vjerujemo, nije nikakav daleki, nedokučivi Bog. On se nama ljudima darovao, došao k nama, ušao u povijest ljudskog roda i u povijest svakog čovjeka. Bog smatra svojom svojinom cijelu zemaljsku kuglu, sve narode, rase, klase, sve grupe i svakog pojedinog čovjeka.
Zašto je Bog postao čovjekom?
Odgovor možemo pronaći u riječima anđeoske pjesme u noći Isusova rođenja: „Slava Bogu na visinama, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“ (Lk 2,14).
Rođenje Kristovo u betlehemskoj špilji ujedno je početak proslavljanja Boga od strane ljudskog roda onako kako to Bog i zaslužuje i omogućavanje istinskog, pravednog mira među ljudima i narodima, kakva oni trebaju. Iza svega toga stoji neizmjerna Božja ljubav prema ljudskom rodu, prema svakom čovjeku. Tu istinu divno izriče poznata naša božićna pjesma ovim riječima: „Ljubav Božja prevelika primi pravu pūt (tj. tijelo) čovjeka. S neba siđe dolje radi grešnika, rodi se u štali radi čovjeka“. „O grešniče, to promisli, što učini Otac višnji i Sinak njegov, dijete milo, za sve nas se porodilo“.
Božić nam dozivlje u pamet neupitnu istinu kako je sām Bog započeo ostvarivati svoje obećanje, da se definitivno nastani na Zemlji, kao jedan od nas ljudi. Od nas ljudi, radi čijeg dobra je došao k nama, s pravom očekuje da mu osiguramo što ljepše, što veće i što ugodnije prebivalište, da mu osiguramo njegovo stanarsko pravo među nama, u našim obiteljima, stanovima, gradovima, selima, državama.
Ne samo prije 2000 godina u neznatnom mjestašcu Betlehemu, u jednoj od tamošnjih pastirskih špilja, nego Bog dolazi trajno u svako vrijeme, u svaki ljudski ambijent, želi doći u svako ljudsko srce i svaku zajednicu, koji su ga spremni primiti. Želi svakog čovjeka, svakoga i od nas obdariti samim sobom, svojim milosrđem, ljubavlju i mirom u osobi Djeteta Isusa, rođena od Presvete Djevice Marije. U božićnoj noći, u betlehemskoj štalici, dođe definitivno na naš svijet Božje istinsko Svjetlo, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, kako nam u svome Evanđelju tumači Isusov apostol i evanđelist sv. Ivan (usp. Iv 1,9).
To betlehemsko Dijete Isus, kojem su se prije dvije tisuće godina poklonili najprije priprosti pastiri, a onda zvjezdoznanci mudraci s Istoka, ne umara se ni danas k sebi privlačiti i priproste, jednostavne, siromašne ljude niti mudre i umne glave. I jedni i drugi – i cijelo čovječanstvo – čeznu za istinskom srećom u pravednom miru za sve. Čeznu za ostvarivanjem obrane i promicanja vrijednosti i dostojanstva svakog ljudskog bića.
Ali, što se dogodilo pri ulasku u povijest ljudskog roda – željno iščekivanog i potrebnog branitelja i spasitelja ljudskog života i cijelog ljudskog roda?
Isti apostol Ivan nam na početku svoga evanđelja, kako slušamo u svečanoj božićnoj liturgiji, predstavlja jedinstvenu dramu i za Isusa i za sve nas ljude, za cijeli svijet. Kako tužno i potresno zvuče dramatične riječi apostolove: Isus dođe k svojima, a oni ga ne primiše! (usp. Iv 1,11).
Utjelovljeni Bog dolazi svome ljubljenom stvorenju – čovjeku – da ga istinski usreći i spasi od vječne propasti. O čovjeku pojedincu, o svakom od nas ovisi kako učinkovito će biti to Kristovo djelo spasenja. Svjetlo nemjerljive i neprocjenjive ponude Božje sreće, milosrđa, ljubavi i mira obasjava vrata i prozore svakog ljudskog srca, ljudskog prebivališta, svake ljudske zajednice. Ako ta njihova odn. naša vrata i prozori ostanu zatvoreni, Božji usrećujući plan s nama se neće ostvariti. Mi ćemo – pojedinačno ili kao zajednica – ostati u tami i nesreći naših grijehā, nemirā, sebičnosti, isključivosti, beznađa, mržnje i nesreće.
Dvije tisuće duga povijest kršćanstva nam svjedoči da utjelovljeni Sin Božji i Spasitelj ljudskog roda Isus Krist trajno trpi zbog manjkavog razumijevanja njegovih najbližih pouzdanika, zbog odbojnosti njegovih protivnika, zbog neplodnosti njegovih napora. Pa ipak, sve to njegovo trpljenje i patnja ne mogu ga spriječiti da nas ljude, svakog čovjeka i dalje ljubi i da nastavlja ostvarivati neuništivo zajedništvo između Boga i ljudskog roda, tj. svakog čovjeka.
Kao naš brat po tijelu Isus i nas želi učiniti braćom i sestrama jedni drugima.
Iz osobnog svog iskustva mi znademo kako ne možemo uvijek izbjeći da trpimo zbog ljudi koji su nam bliski i s kojima želimo biti „jedno srce i jedna duša“.
Nikako nam nije svejedno da li nas takva bolna i gorka iskustva odvode u izolaciju pa i klonulost duha i u duševni nemir ili se trudimo ugledati i oslanjati na Isusa u kojega vjerujemo kao svoga Spasitelja, Vođu i Učitelja.
Apostol i evanđelist Ivan tvrdi kako svi oni, koji objavljenog i utjelovljenog Spasitelja ljudskog roda i svega stvorenja i njegov spasonosni nauk prihvaćaju i provode u svom svakodnevlju – ne samo da omogućuju mnogostruku plodnost spasonosnog, jedinstvenog Kristova djela , rast i proširenje njegova kraljevstva, te afirmaciju čovjeka kao bogolikog stvorenja, osobito ljubljenog od Boga Stvoritelja, nego i sami dobivaju moć „da postanu djeca Božja“ (Iv 1,12a).
Ako se nalazimo među takvim sretnicima, onda se trebamo istinski truditi odstranjivati i nadvladavati uvriježena, neistinita mišljenja i predrasude, uklanjati barijere i kontaste među nama – i pojedincima i narodima te zajednički stvarati ozračje istinitosti, pravednosti i pravednog mira u svojoj životnoj sredini.
Iskustvo ljudskog roda a osobito kršćanstva nas poučava, kako istina, pravednost, praštanje, dobrota i ljubav jesu i ostaju prepoznatljivi plodovi utjelovljene Božje Ljubavi, makar ih nastojali tenkovima pregaziti i buldožerima zatrpati sve ljudske vlasti i institucije koje tu ljubav ne prihvaćaju. Jer, istinita, pravedna, i neporočna, plemenita čovjeka će kao uspravnog, neslomljivog, pokopati ruševine, ako se na njega i cijeli svijet sruši!
Na radosnu svetkovinu Božića se mi ne smijemo zadovoljiti samo s proslavljanjem povijesnog ulaska utjelovljenog Sina Božjeg u našu ljudsku povijest, još manje s površnim i sebičnim sadržajem te svetkovine makar to bilo u našim lijepim željama ili materijalnim poklonima jedni drugima.
Trebamo se pitati što utjelovljeni Bog želi od nas?
Opet nas u tome poučava jedna od dragih nam drevnih božićnih pjesama: „Svaki što imade Isusu nek’ dade, ali čista srca žar, najdraži je njemu dar!“
Isusova je žarka želja da mu dopustimo da nas On obdari svojim darovima, jer kako veli božićna pjesma: „On dijeli svijetu radosti, darove Božje milosti“.
Isus želi da ga prihvatimo kao onoga, koji svoju ljudskost započinje ondje , gdje mi – ne rijetko – čovjeku oduzimamo pravo na njegov život kao bogolikog stvorenja.
On želi da ga tražimo ondje gdje se on rodio, tj. u neprihvaćenosti, odgurnutosti na rub društva, u siromaštvu i materijalnoj bijedi.
On želi da se obnovimo spasonosnim poticajima njegova Svetog Duha, kako bismo bili oslobođeni od svojih uskogrudnih pogleda i stavova i prema njemu i prema bratu čovjeku s kojim se On osobno potpuno solidarizirao.
Božić, rođenje utjelovljenog Sina Božjega nudi istinsku slobodu i istinsku radost našim često zarobljenim, tužnim i beznadnim srcima.
Blagdan Božića je za svakoga koji ga želi ispravno slaviti, divna prigoda razmisliti na koju je izuzetnu, važnu ulogu na zemlji i u svemiru pozvan; da svojom suradnjom s utjelovljenim i u božićnoj noći u betlehemskoj štalici rođenim Spasiteljem svijeta Isusom Kristom ostvaruje i izgrađuje kraljevstvo njegove istine, njegove pravde, njegova čovjekoljublja, milosrđa, dobrote i ljubavi!
Od srca želim i molim Boga da takvih vjerodostojnih suvremenika i sugrađana bude što više – za njihovo osobno dobro i za zajedničko dobro svih ljudi – u ovoj zemlju i po cijeloj zemaljskoj kugli.
Čestit Božić i sveto Isusovo porođenje i mirom i blagoslovom Trojedinog Boga obdarena Nova Godina Spasenja svoj braći ljudima – miljenicima Božjim, svim članovima moje biskupije – onima koji se nalaze na njezinom području ili su prisilno još uvijek izvan nje.
Kršćanskoj braći i sestrama koji Kristovo rođenje slave po starom julijanskom kalendaru za 13 dana već sada – također od srca – čestitam blagdan Božića – MIR BOŽJI HRISTOS SE RODI – te Božjim blagoslovom i mirom ispunjenu 2018 godinu.
Franjo komarica,
biskup banjolučki