PETA KORIZMENA NEDJELJA

Ja sam uskrsnuće i život. – Iv 11, 1-45

Jučer smo u Evanđelju čuli da Lazar, koga Isus ljubi, je bolestan.

Po Evanđelju moglo bi se reći da je Isus bio najbliži ovoj obitelji, ali ipak vjerujemo da nas sve ljubi. Kad je Isus čuo da je Lazar bolestan Njegova reakcija je interesantna. Nije se odmah ustao da trči sa Martom da vidi svog prijatelja, nego je ostao dva dana u mjestu gdje se nalazio.

Zašto je Isus ostao ta dva dana? Da bi pokazao da nije ta bolest do smrti nego na slavu Božju.

Što to danas za nas znači? Koliko puta smo se mi našli u nekoj hitnoj situaciji, gdje smo molili Gospodina da nam odmah dođe?

Često Njegov odgovor ne dolazi brzinom kojom bi mi željeli, sto je dokaz da Gospodin zna bolje nego mi sami što nam treba. I dan danas ima situacija gdje Bog nama želi pokazati daje On još uvijek Bog. Iako je teško za nas razumjeti zašto moramo prolaziti neka teška iskustva, kao vjernici smo uvjereni da sve ima svoj razlog.

Lazar je morao ležati mrtav četiri dana da bi se smatralo čudo kad ga Gospodin vratio u život. Nije bilo mjesto za sumnje i radi toga su mnogi Židovi povjerovali u Njega kad su se to osvjedočili.

U našem vremenu ima ljudi, kojima je teško imati vjeru u Boga. Naše svjedočenje bi trebalo služiti kao dokaz daje Bog živ medu nama. Da bi to svjedočili treba nam strpljenje i čvrsta vjera da ne molimo uzalud i da će nas Gospodin odgovoriti u svoje vrijeme na slavu Božju.

Želim Vam miran i blagoslovljen tjedan.

Piše: Don Anđelo Bartulica, župnik župe Šimići