ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA
Ode, umije se, pa se vrati gledajući. – Iv 9, 1-41
Na kraju Evanđelja ove Nedjelje čujemo interesantan odgovor od Gospodina: „Da ste slijepi, ne biste imali grijeha.“
No, vi govorite: „Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.”. Svi bi se trebali pitati: što vidimo na ovom svijetu. Čovjek, koji vidi ponekada može biti prevaren, jer nije sve uvijek kako se čini.
Farizeji su imali fizički vid, ali nisu imali duhovni vid jer su im srca bila tvrda. U ono vrijeme se smatralo da je fizička bolest kazna za grijeh – što u nekom dalekom smislu je, ako gledamo na grijeh naših prvih roditelja, ali nije radi osobnog grijeha.
Slijepac je imao dar vjere, što gaje vodilo do Gospodina, a Farizeji nisu. Oni nisu mogli prepoznati tko je Isus Krist radi svojih grijeha. Bili su oni previše vezani ovom svijetu da bi mogli shvatiti duhovne istine. Htjeli su optužiti Boga jer je subotom liječio slijepca. Danas je lako gledati u natrag i pitati se kako nisu mogli bolje znati.
Bolje bi nam bilo da sebe pitamo što mi znamo. Kao vjerska zajednica, je li mi zaista poznajemo Krista, koji je među nama? Ako smo iskreni sami sa sobom trebali bi priznati da nas privlači ovaj svijet i ponekada je teško prepoznati kako je Krist prisutan među nama. Mi smo pozvani biti Kristovo tijelo na ovom svijetu i to je samo moguće kad smo svjesni na što smo pozvani.
Molimo za milost da imamo vjeru kao slijepac u Evanđelju da ne bi ostali nevjerni kao Farizeji.
Želim Vam miran i blagoslovljen tjedan.
Piše: Don Anđelo Bartulica, župnik župe Šimići